Pre deset godina smo imali saobraćajnu nesreću. Od toga kao posledica, ostao mi je prelom noge kao i problemi sa kičmom. Zbog noge nisam mogla da hodam šest meseci, a kad je to prošlo, ostale su mi vrtoglavice zbog povređene kičme. Prilikom sudara, od kičme mi je otpao komad kosti koji se usled hodanja pomerao i povređivao okolno tkivo. Još je gore bilo prilikom saginjanja. Zbog toga sam trpela velike bolove. Sve ove tegobe sam podnosila i borila se sa njima do pre tri godine kad sam saznala za ... Pročitajte ceo tekst
Ovom prilikom želim da prenesem svoje iskustvo čitaocima, zbog mog oduševljenja načinom na koji sam rešila višestruke tegobe koje su me dugo mučile. 1996. godine sam imala saobraćajnu nesreću u kojoj sam povredila 4. i 5. vratni pršljen i zbog toga sam nosila gips jako dugo. Imala sam jake bolove u tom predelu, a vremenom su se i pojačavali i širili duž kičme pa sve do vrhova nožnih prstiju. Bila sam i kod neurohirurga. On mi je pogledao snimke i rekao da ću jednog dana biti njegov pacijent. Ja ... Pročitajte ceo tekst
Zovem se Gina Cvetanović, imam 62 godine. U maju 2005. godine, prilikom pada, doživela sam povredu gornjeg dela butne kosti u vidu naprsnuća i jakog nagnječenja. Lekari su predložili operaciju, ali ja sam zbog straha odbila i svojevoljno pribegla alternativnom lečenju. Kamo sreće da sam tada znala za delovanje magnetnog nakita i ostale proizvode Energetixa. Desilo se čudo, koje je i lekare iznenadilo, i ja sam posle pola godine počela da hodam. ... Pročitajte ceo tekst
Koliko ste puta u životu rekli da je zdravlje čoveku njegovo najveće blago? 29.01.2004. i sam sam shvatio u svojoj 22. godini šta znači i koliko vredi ta jedna reč: ZDRAVLJE ! Posle teške saobraćajne nesreće shvatio sam koliko jedna sekunda može da promeni život iz korena do te mere, da sva velika maštanja i želje jednog mladića mogu da se pretvore samo u jednu: da ponovo stanem na svoje noge i da me one izvedu napolje iz tih sumornih bolničkih prostorija. Povrede su bile teške. Otvoreni prelom ... Pročitajte ceo tekst
Nedavno sam bio na rekreativnom odmoru u Sokobanji. U nedelju 6.maja pre podne, otišao sam sa kolegama na planinu Ozren. U povratku smo svratili na izletište „Ripaljka“. Bili smo na gornjem vodopadu a potom smo kolega Dušan iz Valjeva i ja otišli na manji vodopad. Slikao sam se ispod vodopada i krenuo dužim korakom da stanem na prvi kamen. Iznenada sam izgubio ravnotežu, okliznuo se na kamen prekriven vlažnom mahovinom i pao. Učinilo mi se da sam povredio glavu i nisam obraćao pažnju na levu nog ... Pročitajte ceo tekst